Vogel, 1600 m/nm, 1988. Andrej jede enolončnico, a Nina spava. Kad se probudila jedna joj strana lica izgorila.
Andrej i Saša u Novom Sadu, jan. 1979
Andrej na ringišpilu. Ljetovanje u Vojnom odmaralištu Fažana, 1983. Taj zabavni park je bio blizu odmarališta i stalno se čula muzika i najave voditelja sa čudnim naglaskom 'avionska vožnja'. To se odnosilo na veliki ringišpil, a ovo je dječji. Film je u vrlo lošem stanju, ima neke pahuljice, a slike su izblijedile. Uopšte nisam zadovoljan kvalitetom kolor filmova i fotografija nakon par desetaka godina.
Andrej na splavarenju na Tari, 1990. Od Brštanovice do Foče.
Lukša i Dubravka Šoljan. Audijencija kod Pape 2003. Lukša je u to vrijeme bio ambasador BiH u Italiji.
Slika na zidu. Ludvik Fajgelj: Avgustina silueta.
Azra i ja u Sarajevu
Azra Jajatović, Milica Milidragović i Olivera u Sarajevu, kod Milice, 2009. Iznad Milice su slike nekih od njenih unuka koje su u Kanadi.
Dubravka i Lukša Šoljan ispred Matterhorna, 2005., na jednom od svojih brojnih pohoda.
Vojno odmaralište 1988. Iz Bleda smo pravili izlete za Celovec (kod Janeza), Zatrnik, Postojnsku i Pivka jamu, Predjamski grad. Iz Bleda smo otišli u Goricu, staru i Novu. Iz Gorice u Novigrad (kod Dragane i Duleta), a odatle u Tijesno na kampovanje (sa Ristivojevićima). Iz Tijesnog, preko Kupresa i Jajca u Trnovo. Sigurno je bilo još mjesta i izleta, ne mogu se sjetiti. Išli smo VW bubom i nosili svu moguću opremu: za plažu, za planinu, za kamp...
Bled - veslamo na ostrvce. To ljetovanje 1988. je bilo baš veliko i raznovrsno. Još jednom smo ljetovali u V.O. Svobodi, recimo 1990. Tada je Ante Marković zaustavio inflaciju, izjednačivši DM i dinar, dakle 7 šilinga = 1 dinar. Sve u Austriji nam je postalo jeftino.
1. izlet sa Opelom, Bobo Ostojic, ja, mama i Vojko. Blažuj?
Uručenje nagrade Društva psihologa Srbije 'Dr Borislav Stevanović' za poseban naučni doprinos za 2003-2004 godinu.
Boro Tošović, 103. rođendan, Split.
Budimir Bobičić, autoportret, tempera. Budu nisam vidio nekih 50 godina. Ali sam se sjetio da negdje imam njegove radove, pa izvolite...
Na ovakvoj, otprilike, Bull Gammi 30 sam radio u Energoinvestovom računskom centru u Sarajevu. Lijevi kabinet, gdje sjedi čika, je vjerovatno centralni procesor. Desno je štampač, a iza njega jedinice traka. Diskove nije imao. Ja sam ušao u salu jedan-dva puta, preko veze, inače je bilo zabranjeno. Gamma je bila francusko-američki računar.
Uvodna stranica sajta CPIJM. Prva verzija je napravljena 1997. i kasnije stalno dorađivana, dopunjavana, ažurirana, proširivana... Zoran Slavujević je podatke sa tog sajta koristio u nastavi, a kasnije sam i ja otvorio svoje studentske stranice, krišom i sa strane. Tako da je sajt bio vrlo posjećen. Kada su Dragan i Ljilja otišli u penziju, Centar više nije plaćao hosting i sajt je izbrisan. Sajt je pravljen ručno, u HTML, sa nekoliko Java skriptova i uz malu pomoć nekih html alatki. Dugmad, pozadine i estetiku sam isto pravio ručno. Sajt je imao kompletnu srpsku i englesku granu, a rezultati sondaža su se redovno ažurirali, znači u hodu prevodili. Sve u svemu, za moje razmjere, bio je prilično živahan taj sajt: www.cpijm.org.yu (kasnije .rs).
CPIJM IDN, Narodnog fronta 45, Beograd. Tvrdo jezgro istraživačkog tima tih godina: Zoran Slavujević, Dragan Pantić, ja i Ljilja Baćević. Beograd, 1997.
Podizanje spomenika Danilu Fajgelju u Srpenici. Nisam siguran ko su osobe na slici. Uči bi mogla da zna. Gospođa je skoro sigurno Cilka Prinčič, a za gospodu nisam siguran.
Danilo Fajgelj, Portret
Danilo Fajgelj, portret
Danilo Fajgelj za radnim stolom.
Godišnjica braka mojih. Dobrila Mihljevic, Vela, Sasa, Mara Ostojic, Sarajevo, 8. mart 1961, stan u Skenderiji, vidi se valjak
Planinarski dom Partizan na Jahorini. Bio sam na otvaranju zahvaljujući Bori Tošoviću. To je bio kulturni događaj. Džuboks u Partizanu je ostao u sjećanju moje generacije.
Dora Dea Čaldarović i Ognjen, 2005. Ne mogu da odredim gdje su, ali vrijeme ne obećava.
Dragana Raca i Olivera kod 'Jage i Gice', Zemun, 2014.
Drugi gimnazije, 1961/62. četvrti koji stoji je Budimir Bobičić, sedmi (sa rukom na ustima) je Zlatko Majer, deveti sam ja, a zadnji desno je Čengić Goran. Ovo je muški dio razreda. Djevojke su se sklonile, pa su i one imale sliku svoje polovine. Na poleđini slike smo se svi jedni drugima potpisivali.
Kumujem Dušanki-Duši i Nikoli Ristivojeviću.
Grob Fajgelja u Sarajevu, groblje Bare
Fajgelji u kuhinji u Skenderiji 36 u Sarajevu (nema Ivančeka, prepostavljam da on slika). Zapravo, Saša je na prozoru. Iza None se vidi kredenac (iz njega je Nani jugo sakuk doj), a u visini snimatelja su veliki šporet i lavabo.
Družina Fajgelj u Polihronu, Grčka, 2007.
Stane, Olivera, Milena, Vesna i Zvonko, Trnovo, 1977
Ljetovanje u Vojnom odmaralištu Fažana, 1983. Vojko, Andrej i ja. Povremeno bismo išli u šetnju u Fažanu, bili smo i u Puli, a ja sam u sandolini preveslao na Brione.
Vesna Karamehmedović sa kćerkama Sabinom i Draganom u Portugalu, 2002.
Povratak iz Sttugarta za BG. Poslije Reissecka (1982?). Opšti ugođaj putne konfiguracije. Vidi se i specijalni njemački kanister za gorivo, jer su kod nas bile nestašice.
Fincijevi, ispred njihovog stana u SA, 1998. Braco, Zlata, Marina, Tim
Narodni heroj Jugoslavije (od 1944.) po čijem tajnom ratnom nadimku sam trebao dobiti ime.
Gaj. Pogled iz kuhinje u Skenderiji 36. Ta livada je mene uvijek podsjećala na leđa. Iznad nje ide uskotračna pruga za Višegrad (desno se malo nazire nasip). Ispod livade ide put, desno ka Soukbunaru, a lijevo ka Čobaniji, ne znam više. Svaki žbun priča svoju priču.
Izlet iz Sharm el Sheikha u Jerusalim. Penjem se na Golgotu. 2008. Gore u vrhu se vidi jerusalimski krst.
Grob Đurana (sada Savića), Sveti Marko, SA, 1998.
Grob jednih od mojih pradjeda i prabaka.
Sa strane stoje dvije sestre, Avgusta i Marica (Vidič), a u sredini Saša i Marica (Rijavec). U bašti u Sarajevu, pedeset i neke.
Ovo je sve što je ostalo od IBM-a 360 Model 44 (za naučne primjene). Bio je instaliran u RC MIB Beograd. Drugi računar na kome sam radio i ostavio život.
Ovakav, ili sličan ICL 4-50 bio je instaliran u Upravi za informatiku JNA, na kome sam radio dok sam bio u SSNO-u. To je bio engleski računar.
Vjenčanje Srđana Filipa Čaldarovića (Migija) sa Ines. Zagreb, 2012.
Intarzija Ludvika Fajgelja, 1937. Slika na zidu.
Intarzija Ludvika Fajgelja. Slika na zidu.
Intarzija Ludvikova, na zidu.
Snimljen 2018 u Tivtu. Temeljno je i kompletno obnovljen i očigledno je u dobrom plovnom stanju.
Posjeta Janezu u Celovcu, 2010, Janez Tehovnik, Olivera i Dana Zwitter Tehovnik. Janez je moj drug iz vojske, a ovo je naš prvi izlazak u Evropu poslije 1988.
Narodni heroj Jugoslavije (od 1944.) po čijem ratnom nadimku je Vojko dobio ime.
Nina i ja u Hilton Sharm Resortsu, 2005.
Pobjegli smo u Primošten zbog velike nevere, mi i stotinu brodova. Tamo smo obavili nabavke i ručali, nevera prošla i krenuli smo dalje, ali nas je uhvatila olujna bura. Ovo je kad se stvar malo smirila, jer kad je bila frka nikome nije bilo do slikanja. Vidi se malo Andrej (kapuljača) i JU zastava. Sve mi se čini da je to jedrenje bilo 1990. godine, pred raspad JU. Sve propada, a mi jedrimo.
Poslije Primoštena olujna bura. Andrej se sklonio u kabinu i mislim da je prespavao najgore. Bibo je bogami cijelo vrijeme išao na jedra.
Ovo je vjerovatno 1982. Te godine smo sa Šipkama ljetovali na Murteru. Ovo je Ognjenova prva jedrilica.
Jedrenje sa Ognjenom, jul 1987. Mislim da je ovo njegov stari brod. Andrej je mali od kužine.
Nena Kulenović, Damir, ja i mama u Jelsi (?). Negdje oko 1953. Išlo se sindikalno, ali se išlo svake godine.
vjerovatno Radojka i Jovanka Đuran, rođ. Mandić
Šta rade ove kamile u suku? Da li se prodaju, ili su prosto parkirane, ne znam. Vrlo čudne životinje, ne reaguju ni na šta.
Ja, Nina, Andrej i Nemanja Ristivojević ispred šatora u Tijesnom, na Murteru, 1988. Ristivojevići su imali prikolicu.
Nina i njen momak u Dubrovniku, 2003. Zatekli smo se u Hercegnovom kad je Hrvatska ukinula vize, pa smo se uputili na jednodnevni izlet.
Korice za moju prvu 'veliku' knjigu. Autor Zagorka Simić, 1991. Lijepe su, zar ne? Knjiga je krenula da se odlično prodaje (prodato je 1000 komada, do zadnjeg, pa je jedini autorski koji sam zadržao zapravo Oliverin), ali je izbio rat i to je prekinuto.
Oštećeni leptiri Bore Mihljevića.
Ludvik piše, preko pisarne na nebesima, novorođenoj Marici povodom Sv. Miklavža (valjda Sveti Nikola).
Ljubljana, Titova cesta 113. Juli 1966. Tom ulicom su išli trolejbusi. Zora Pičulin, Nives, Marica, Paula, Albert Podgornik (?) i Albert Vizjak.
Ludvik je prvi s lijeva. Ispod njega sjedi Gušta, u sredini slike, u bijeloj košulji teta Marica (Rudofa nema). Na desnom kraju slike u uniformi je Berto, a dama pored njega, u šeširu sa bijelom trakom mu je zaručnica Hermina. Berto je Roberto Podgornik, brat moje None, koji je poginuo pred kraj I rata, 'negdje u brdima', 1917.
Mali Stane na Obali u SA.
Stablo je sastavio Dule Mandić na osnovu izjava porodice iz Rajnovaca (lično je bio tamo).
Nenad, Svetlana, Dušan i Marko Mandić
Marica i Đeljko Rijavec
Maricin sat, bog zna koliko star, još uvijek radi i zvoni tihim, vrlo dubokim tonom. U kavezu je stanovala nimfa, koja je, po Maricinom mišljenju, ispuštala čudne krikove kad je Željko umro u snu.
Marko i Andrea na Bašćaršiji, 2011. Svratili smo sa Jahorine.
Smilja Carter, Mirjana Vujnović i NN, okolina San Francisca, 2012 (npr. Orinda).
Sa Milanom Novakovićem na pecanju na Tamišu kod Opova, 1999.
Milan Novaković. Gazda. Imanje kod Surčina, 2009.
Milena Badžević, rođ. Mandić
Miona sa djecom (Urošem i Dušanom), Milena i Boba.
Sahrana tetke Mire, Plehan, 2010. Dule, Nanka Marković, Olivera, Nikola Benac, ja. Baš kad smo dolazili bio je kijamet sa puno snijega, pa se neki nisu mogli popeti na Plehan. S nama je iz BG krenuo i Boban, ali je zaboravio dokumente, pa nas je čekao na granici, u Sremskoj Rači, u nekoj drumskoj mehani, da ga pokupimo u povratku.
Tokom jedrenja 1990. svratili smo u Jelsu (mislim) da bi se sreli sa Mladenom, koji je tamo možda bio sa Gargantuom.
Mladen Čaldarović, Ognjen, Dubravka i ja. Zagreb, 2008. Mladen ima najmanje 91 godinu.
Sve moje knjige. Jedva sam ih našao. Red prvog izdanja ide s lijeva na desno, odozgo na dole. Za Metode i Uvod je Nina uradila korice. Metode su bestseler, trenutno su u 7. izdanju.
Izlet u Jerusalim, Olivera pliva u Mrtvom moru, 2008. Onaj desno od nje sjedi u vodi.
1978, svecani rucak nakon naše svadbe, negdje na kraju Petrovaradina
Na budućoj Jadranskoj magistrali. Tada je to bio uzak, krivudav i loš makadamski put. Negdje na Makarskom primorju. Ove 'čelade' smo kupili u Ljubljani, te ili prethodne godine, ne znam. Sa Lambrettom smo prošli zapadni dio JU. Bila je čak i na prevoju Vršič (1600 mnm). Ovdje se vidi da smo joj skinuli krila zbog hlađenja.
Hercegnovi, 2003. Pregazio me motorni čamac. Leđa su od elise, a ruka (i donji dijelovi) od struganja niz korito i kobilicu čamca.
Izlet u Kairo. Nina iza Keopsove piramide. U nju nismo ušli, ali jesmo u Kefrenovu (sad je u modi da se kaže Kufu i Kafre).
Ja i Nina smo uhvatili hobotnicu u Hercegnovom.
Stane i Nives Vizjak u 'sobi sa namještajem'.
1988. smo posjetili i porodicu u Novoj Gorici. Henrik (Rado) i Cilka Prinčič (rođ. Fajgelj). Iza leđa fotografa se proteže granica SFRJ-Italija. Prinčiči žive u zgradi željezničke stanice, a granica se protezala duž puteva i nikad ne znaš u kojoj si državi. Sve je tu bilo neobično. Prešli smo i u Goriziju, naravski. Vidi se putna postavka bube.
Ognjen, Dora, Marica i Olivera, za vrijeme Oliverine posjete 2004.
Jedrenje 2009. Ognjen i Andrej navigaju. Partali smo, pa sad čekamo da arivamo, da se popije nešto u to ime.
Ognjen i Dubravka na regati u oktobru 2004.
Ognjen svira u Miljani
Jedrenje 2009. Andrej je nabrao školjke, pripremio i servirao.
O i N u Bul. Avnoja 141.
Pazarić. Povratak sa šavnika 1963. Ovo je vjerovatno pred željezničkom stanicom. Ekspedicija čeka voz za SA. Ja sam u sredini, pored visokog čovjeka. Ispred mene, u kapici, čuči Nijaz Kulenović-Kulen. Ja mislim da je lijevo od mene, sa maramom, Vela, a Saša slika. Drugi s lijeva je Damir Kulenović. Desno od visokog čovjeka je Nena Kulenović, koja dodaje termos njihovom mlađem sinu Nevenu. Druga zdesna, sa kapom, je Štajnbauer, zaboravio sam ime. Ostale neke kao da prepoznajem, ali ne znam ime, a neke i ne prepoznajem.
Jožefa-Pepca Podgornik, Nives Vizjak i Marica Vidič?
Jožefa-Pepca Podgornik
Dio velikog ljetovanja 1988. godine. Sa Bleda smo pravili izlete na razne strane. Slovenija je vrlo zgodna za izlete jer je sve blizu. Bili smo i u Postojni, ali ne mogu da nađem slike.
Početak izgradnje vikendice u Trnovu, u Rajskom dolu, 1971-1972. Seid, klinac je vjerovatno Izo, NN (mozda Zlatina sestra), Zlata Finci, Marina Finci, Sasa, Jovo, Boro Mihljevic, Mime Mihljevic, Braco Finci, Vela, Nena Kulenovic, Dobrila Mihljevic, Stane
1973, vjenčanje Pokrajaca
Poziv na Dvor za Alberta i Paulu Vizjak, 1933.
Erazmov Predjamski grad. Dio velikog ljetovanja 1988.
Cilka (rođ Fajgelj), Andrej, Vojko i Rado u njihovom stanu na željezničkoj stanici u Gorici.
Promocija doktora nauka, 2006. Svečana sala Rektorata Beogradskog univerziteta.
Rođendan tetke Radojke. Iza nje stoje sinovi Boban i Mile, pored nje praunuk Ognjen, a ispred nje čuči unuka Snežana i njen sin Aljoša (Radojkin praunuk).
Ribe na plaži hotela Hilton u Sharm el Sheikhu
Skenderija 36 u Sarajevu. Kuća u kojoj sam rođen i odrastao.
Rodovnik Feigela - Idrija
Sahrana Ljubice Batinić (rođ. Đuran, Biljanine bake), Mostar, 1958. Vela, Radin muž Mihailo, Rada Bjelaković, Boba Tošović, Uroš Đuran-Čiča.
Sanyo MBC-550. Moj prvi PC. Kupljen u Minhenu 1984. Na slici je kolor monitor, ja sam imao crno bijeli. Neopisivo iskustvo. Reklamirao se kao isti kao IBM PC (koji se nešto prije toga pojavio), za mnogo manje para. Međutim, nije se još razjasnio princip kompatibilnosti, pa on nije bio 'isti', nego vrlo sličan.
Bratija Fajgelj, Ivanče i Saša u Brni na Korčuli.
Saša kao pitomac u Sarajevu, 1940
Prva generacija studenata medicine u Sarajevu je završila, 1953. Tim povodom, Saša drži govor kao student generacije.
Savo Mandić (vjerovatno), pradjeda sa mamine strane.
Ja sa Ljubom i pokojnom Almom u zemunskoj kafani.
Sa Lukšom u Sarajevu, na mostu Gavrila Principa.
Sa Milidragovićima u njihovom stanu u SA. 1998.
Mama, ja i Vlaho Lučić. Na Stradunu, ispred Onofrijeve česme.
Izlet u Schwarzwald iz Stuttgarta
šesti osnovne. Jovan Jovanović Zmaj. Nastavnica Hermina čavić. Ja sjedim u drugom redu, prvi zdesna. Treća zdesna je Azra Ljubunčić. U prvom redu, prvi s lijeva je Bogdan-Boša Tanjević. Iza mene je Džajić (?). Nas dvojica smo planirali da napravimo raketu.
Moj slovar, sa posvetom i Sašinom siluetom, djelo Ludvika.
Stanetov slovar, črka Z
Svadba Srđana Tunguza u Jagodini. Dule, Srđan, Mira, ja i Boban.
Stane, Anka (rođ. Fajgelj) i Miladin Černe. Gorizia, 1990.
Pišem program ili parametre obrade (lkont) u 1-sobnom stanu u Alberta Tome, NS. Andrej spava, tv radi itd.
Čitam pozdravni telegram drugu Titu povodom završetka 42. klase. ŠRO PVO, Zadar, jan. 1973.
Sa Dževadom Ozdićem (Seidovim unukom iz Turova) pored ostataka vikendice, 2009. Naprijed se vidi ograda sa betonskim stubovima, na malom nasipu. Tata je digao nasip protiv proljetnih voda, lio stubove i razvukao žicu. Onda idu željezna vrata, koja su nekako preživjela rat. Desno se vidi moj uradak, jadni mali željezni stubići koje je Dževad postavio kao kakvu takvu ogradu prema komšiji Džemi. Komšija je zasadio te brzorastuće borove i potpuno nam ukrao sunce. No, to je sada sve ad acta.
Ja i teta Marica, Zagreb, 2008.
Stane i Nona, vjerovatno u Ljubljani.
Ja i Ognjen kao indijanci u Skenderiji
Ja i Smiljka Vujnović (sada Smilja Carter). Po meni, to je tokom njenog drugog dolaska u JU, sedamdesetih godina. Sudeći po pivu, možda u BG. Vidi se tadašnji način posluživanja hljeba. Nažalost, sve su stare Smiljkine slike lošeg kvaliteta.
Sa 'mladim' Milidragovićima, Mladenom i Borisom, Sarajevo, 2009.
Stane na promociji doktora nauka (odora mi je bila mala).
Moj portret u olovci. Budimir Bobičić. Vidi se i jedan od mojih ručnih satova, koje sam nosio decenijama. šteta što je list Klippan papira presavijen. Klippan mi je donio tata iz švedske za tehničko crtanje na mašinstvu. Liči na pergament.
Zimovanje u Austriji, 1984?. Reisseck, 2245 mnm. Poslije pada na skijama, ušiven i u poštedi, lagano se šetam.
Stuttgart, poslije Reissecka i nesreće na skijanju.
Leptis Magna u Libiji, 1977. Hram Rima i Avgusta na starom Forumu. Vidi se zavijena ruka, posljedica spasavanja, novi polaroid i digitalni sat.
Stanislava-Staša Krunić sa djecom: Dejanom i Dinom. SAD 2005 (vjerovatno Houston).
Studentski hotel Cok u Amsterdamu, u kome smo kao studenti boravili 1971. godine. Visoka uska zgrada, sa strmim stepeništem, poput mnogih drugih u Amsterdamu. Sjedio sam u baru, na barskoj stolici, pio jeftin dutch cognac (1 gulden čašica) i gledao barmena kako radi.
Velini sinovi i unuci. Kod nje u iznajmljenom stanu u BG. Vojko je možda došao iz Danske.
Splavarenje na Tari, 1990. pripreme. željko Trikić, Branko Novaković (Milanov bratić), Milan i ja. Andrej slika. Oni su došli iz BG, a ja i Andrej iz Trnova. U rijeku smo ušli kod Brštanovice, neki su izašli na mostu kod šćepan polja, a neki smo nastavili Drinom do Foče.
Ja i Andrej, na putu Iz Reissecka za Stuttgart. Inače nije bilo snijega, ali ovdje...
Smiljka i njen muž Graham Carter. Dan zahvalnosti 2010., okolina San Francisca, u Mirjaninoj kući. Graham je, inače, Australijanac.
Duško Milidragović, Andrej i Saša odmaraju pored markacije.
Stane, Saša i Duško iznad Velikog jezera, koje vijuga grebenom Treskavice. Ima i drugih jezera i navodno su tu od ledenog doba. Slika Andrej.
Vrh Treskavice - Đokin toranj, 2086 m/nm, 1990. Duško Milidragović, Andrej i ja. Sve slike su, nažalost, loše jer se nešto desilo sa filmom.
Uspon na Đokin toranj, 2086 m/nm, 1990. Duško i Saša.
Uspon na Đokin toranj 1990. Saša, Andrej, Duško. Od vikendice ima otprilike 26 km. U pozadini se malo vidi masiv Treskavice. Ne shvatam gdje je ovo polje.
Još jedan neuspješan oblik borbe protiv opadanja kose, ali bilo mi je prijatno. Trnovo, 1986.
Trnovo pri Gorici. Stoji, u sredini, Marica Vidič. Sjedi, prva s lijeva, Avgusta. Ispred nje Nives.
Glavna soba u vikendici u Trnovu, doček nove godine 1980/81. Kasnije su ovaj sto i stolice prebačeni umjesto televizora i pored njega je stavljen frižider. Vide se lijepi, očuvani Borini leptiri. Strop je bio i ostao isti. Lokalni majstor Božo ga je zvao 'amitacija', što će reći imitacija nečega.
Jedan od posmrtnih kovčega Tutankamona. Napravio sam više slika mobilnim telefonom, što je strogo zabranjeno u Egipatskom muzeju. Stražar me je uhvatio i natjerao da sve obrišem. Uspio sam da sačuvam par slika i da ne odem na robiju.
Uči Osredkar, rođ. Fajgelj, sa unukom i praunukama u ZG, kod Marice. Plus Marti.
Mrtva priroda, ulje na platnu, Avgusta Podgornik, 1908.
Prorektor Lipkovski mi uručuje dr diplomu. Desno stoji Dragan Popadić.
Bjelašnica, negdje iznad Sitnika. Naišli smo na polje sa klekovinom, gdje je vjetar napravio snježne smetove. Ja i Damir Kulenović.
Vela i Saša u Sarajevu, juna 1943. Vjerovatno nešto povodom tatinog rođendana. Razne stvari se mogu zaključiti. Kao prvo, već tada su se zabavljali. Drugo, oboje su veseli i civilno obučeni, premda je Saša prilično mršav. On, dakle, nije više u zarobljeništvu i nije još uhapšen. Tramvaj preko puta Miljacke radi...
Jedna od (polu)otkopanih ulica u Leptis Magni u Libiji.
Vela u bašti. Zawia, 1977
Prva s desna je Vela, pa Bosa Ćipović, a predzadnja mislim da je Nena Kulenović. Na zidu je vjerovatno slika kralja Petra II Karađorđevića.
Maminu urnu sam 1998. prenijeo u SA, sredio sve na groblju Bare, objavio sahranu u novinama, uradio smrtovnicu, objesio je na vrata njihovog solitera (skinuta je istog dana). Došlo je mnogo više ljudi no što sam se nadao, pljusnula je jaka kiša i doprinijela tuzi.
Stoje: Marko Jovanović, ja, Dejan Čavić (on je kasnije prešao u BG i bio glumac) i njegov otac. Sjede: Vesna, Vela, Hermina Čavić (predavala mi je njemački) i Boba. Slikano negdje oko SA.
Vesna Tošović-Conkili (tako ju je zvala mama), danas Karamehmedović i Stane, ispred Druge gimnazije u SA.
Moj vjerski izlet u Jerusalim, iz Sharm el Sheikha. Presjedali smo iz egipatskog u izraelski autobus, prešli nevjerovatno čuvanu granicu, obišli Maslinsku goru, Getsimanski vrt, Crkvu svetog groba, Zid plača i više ne znam šta, a evo, prošli i Putem suza (ne baš sve Stanke, recimo od treće, a ovo je 5.).
VIS psiholozi. Obradović snima (gdje li je traka), Rajić saksofon, Žo domaćin i vokal, Stane bubnjar, Kemal gitara (moja) i vokal
Vojkova svadba u hotelu u Trnovu. Nikola, Jovica i Zlata u dertu, sevdahu i meraku. Oko 1985.
Vojkova svadba u hotelu u Trnovu, s desna: Vesna, Fuad, Marica, Mira, Milica, Radojka. Ne znam kad je to bilo, oko 1985.
Rekonstruisani ostaci palate u Knososu, Krit, Minojska kultura, oko 2000. pne. U prednjem planu su Bilja i Vojko koji su 2014. ljetovali na Kritu.
Vojko i Stane na Calypsu.
Vrč u obliku bika i Zmijske boginje, Minojska kultura, oko 1500 godina pne. Muzej u Heraklionu na Kritu. Snimio Vojko 2014.
Vojko na prozoru u sobi, gleda na Gaj, oktobar 1965. Vidi se dio sistema za sušenje veša. Taj stan u Skenderiji nije imao nijednog balkona.
Šumarice, Kragujevac, oko 1966
Vojko služi vojsku u Podgorici.
Boračko jezero, 1963.
izlet na Trebević, vidi se uspinjača
Mladi Fajgelji (Marko, Andrej, Jovana i Andrea) na vrhu Jahorine, 2011. Jedno uspješno zimovanje. Snijeg je pao naveliko, pa je bilo skijanja, šetanja, obilaska starih mjesta i svega.
Željko Rijavec i Gušta (Avgusta Fajgelj).
Dubrovnik, ja i Zlatko,
Zlatko Majer u Šaranu. Zemun, 2014. Naručio sam neku pjesmu za njegovu dušu, recimo 'Velaluku'.
Zorki 1. Ovo je Alberta Vizjaka, a tatin je možda bio noviji.
Ljetovanje na Bledu 1988. Izlet na Pokljuku i uspon na Viševnik (2050 nm). Iza mene je Triglav (2863). Nisam ispunio zavjet da se svaki Slovenac popne bar jednom na Triglav, ali sam bio blizu. Sa mnom su Olivera i Andrej, a Katarinu sam nosio na glavi, zaspalu. Tad sam imao neiscrpnu kondiciju.
Authorship and administration are mine, in Joomla! version 5.2.6. Note: This site uses a "desktop first mentality". I apologize to mobile users if this affects them.